Sećanja

Slike lete,lepo potire ružno

i opet vraćam se tebi nužno,

kao san u svoje veče

kao reka što moru teče.

 

Jedna noć u meni oslobadja

ukus poljupca koji se ponovo radja.

Jedna zvezda u meni budi

put koji ka tebi vodi.

 

Sećanja kao osećaj sreće

dovode te u moju sadašnjost.

Duša više nikog neće,

jer i dalje živi za prošlost.

 

Svaki naš dan tera me da maštam

i sama sebi opraštam,

što suze po jastuku skupljam

što mrvice tuge iza sebe ostavljam!


Istina

O,tako bih volela da lažem

da verujem u svoje reči,

al ne može ništa da me spreči

da opet istinu kažem!

 

Želim da ponovo poletim,

život da udahnem novim čulima,

a onda se pojaviš ti,sa svojim očima,

pa sama sebi krila slomim!

 

O,zašto priznati ne mogu,

da ne volim taj tvoj osmeh.

Lik tvoj u meni živi kao greh.

Svakog dana molim se Bogu!

 

Moja tuga nema granica.

Tražim sreću kao sunce medju oblacima,

a ona krije se medju tvojim licima.

Jedina nada zvezda padalica.

 

O,tako bih volela da lažem

da poverujem drugim mislima

ali i dalje ostajes pri istima.

Istinu moraću da kažem!


Celina


Trepavicama od snova dodirni me nespretno.
Sapleti se o moje crvenilo na obrazima.
Poljubi me usnama od pliša.
Kao latice ruža koje vetar raznosi,
rasprši strast u meni.
Dodirni svaku crtu moga lica.
Urezi se u linije na mome dlanu.
Pusti u meni korene svoje duše.
Poželi me svakoga dana.
Dođi.
Priznajem,
samo sa tobom sam celina. 
 


Čežnja


Opet onaj stari, probuđeni
osećaj čežnje kuca mi na vrata.
Opet ona ista jutra sviću,
kradu mi san,
vraćaju u zabranjenu prošlost.
Unazad koračam, polako posrćem
i suze hvatam,
jer znam da nikada
vratiti se neće, one noći
obavijene magijom, one noći
ukradene od sudbine. 


Igra

Srecem te u prolazu.
Iza ćoška,
ili dok silaziš niz stepenice.
Prelazim prugu, osvrćem se
i ugledam te.
Izađem nervozno na ulicu i
sretnem te u prolazu.
Slučajno.
 
Na istom mestu dočekujem svako leto.
Trčim niz tvoju ulicu.
Na tvojoj stanici kofer spuštam,
ne bih li videla te.
Senku tvoju presrećem.
Kradem ti puteve i korake,
ne bih li videla te.
Namerno. 


Na putu do mene


I da li mozda kisneš
negde na putu do mene,
u ulice pogrešne skrećeš
negde na putu do mene.
 
I da li sanjaš da usne mi dotakneš?
I da li sanjaš da osmeh mi izmamiš?
 
Da li korake veselo brojiš
negde na putu do mene.
Iza svakog ugla mi se raduješ,
negde na putu do mene.
 
A put do mene težak je,
neprohodan je...
Vetrovi ga brišu,
kiše spiraju,
sunce i mesec ga ne obasjavaju. 
A put do mene težak je,
nepronalaziv je.... 


Bez tebe


Bez tebe hladni su i topli sunčani dani,
ledeni uvek nasmejani sati proleća.
Opet kiša počinje, samo za mene.
Lutam u nadi da cu te naći.
Na lica slična, uzalud trzam se.
Opet mrak pada, samo za mene. 
Izgubljena, tražim te, da bih pronašla i sebe.
Hodam, a ne pomeram se,
jer opet, vreme stoji, samo za mene.


Jutro

Jutro kad te zvucima umilnim probudi,

ukradi poglede moje.

Sakrij u usnama uzdahe moje nesanice.

Zažmuri i probaj da shvatiš

koliko je jedno leto bilo zagasitocrveno,

od pogleda nasih.

 

Jutro kad te lepotom probudi,

dodirni onaj deo mene koji te ne želi.

Uzalud pokušavaš.

Svaki delić pripada tebi,

svaki san tvoje je slika.

Kao mozaik tebe, hodam unaokolo.

 

Jutro kada te poljupcima probudi,

videćes tužni osmeh u mojoj duši,

kao pratnju osećanja nekadasnje sreće.

Nedostaješ mi...

Kao opsesija, ludost i glupost

živiš u mojoj duši.