Novembar

Published on 11/22,2013


Neobično topli dani jeseni,
izrazito naglašene linije horizonta,
usne suve poput smokvi,
podsmehuju se cempresi mojoj opsesiji,
i sve vise tvoj glas u masi se izdvaja.
Kao plač deteta, u meni tuga gubi dah,
ona umire od sebe same,
i čemu onda vapaji moji.
Iskrivljenog lica tonem u beznađe,
gutaju me sopstvena razmišljanja
i gomila tvojih sitnica.
U ovom danu sedi jedno telo,
koje nekom drugom pripada,
svoje ja neprestano zaboravlja i
u zamku svoju propada,
dok napolju vetar neke svetove
sasvim drukčije pronosi i odnosi.... 


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me